Rad s običnim tekstualnim datotekama važniji je no što se to možda čini na prvi pogled. Na primjer, svaki program nastaje kao običan tekst, cijeli WWW se zasniva na običnom tekstu, kao i razmjena podataka među informacijskim sustavima. Čitanje i pisanje tekstualnih datoteka je stoga neobično važno ne samo za programiranje već i za sveukupno računarstvo.
Glavni mehanizam za čitanje i pisanje tekstualnih datoteka u Pythonu je funkcija open. Ovisno o parametrima, ova funkcija pristupa nekoj datoteci za potrebe čitanja iz nje ili pisanja u nju. Za razliku od istoimene mogućnosti u programima s grafičkim sučeljem, dakle, funkcija open samo rezervira određenu datoteku za pristup, a ne usnimava sadržaj datoteke. Radi toga, ova funkcija služi i pisanju u datoteke, a čak i stvaranju novih tekstualnih datoteka. Bez obzira da li čitali ili pisali, nakon što se izvrše potrebne radnje s otvorenom datotekom, istu je potrebno zatvoriti putem metode close. Pogledajmo kako zapisati neki tekst u novu datoteku:
Funkcija open prima putanju do datoteke kao prvi parametar, mod rada kao drugi parametar i dodatne parametre od kojih je vrlo korisna specifikacija kodne stranice putem opcionalnog parametra encoding. Dapače, preporučeno je uvijek definirati encoding prilikom čitanja i pisanja jer u tom slučaju jasno kontroliramo kodnu stranicu našeg teksta i time sprječavamo gubitak slova i ostalih znakova. U tom smislu, kodna stranica “utf-8” je danas de-facto standard.
Putanja može biti apsolutna e.g. "c:/direktorij/datoteka.txt" ili relativna "datoteka.txt" ili "direktorij/datoteka.txt". Ukoliko je putanja relativna, kao u našem primjeru, smatra se da je relativna od direktorija u kojem se nalazi .py datoteka koju smo pokrenuli. Na primjer, putanja “datoteka.txt” se odnosi na datoteku u istom direktoriju u kojem je i pokrenuta .py datoteka. Putanja “neki_direktorij/datoteka.txt” se odnosi na datoteku “datoteka.txt” koja se nalazi u direktoriju “neki_direktorij” koji se pak nalazi u istom direktoriju u kojem je i pokrenuta .py datoteka. U ranijem primjeru, u istom direktoriju će nam se pojaviti datoteka “papiga.txt” s tekstom koji smo naredili zapisati.
Funkicija open, može čitati postojeće datoteke, dodavati u postojeće ili stvarati nove. To kontroliramo putem parametra mode koji možemo shvatiti kao “mod rada” funkcije open. Pogledajmo kako dodati neke retke u “papiga.txt” datototeku.
Korisni modovi za open su:
r - čitaj; default
w - stvori i piši; ako datoteka postoji, obriši sadržaj
x - stvori i piši; ako datoteka postoji, javi grešku
a - stvori i piši; ako datoteka postoji, nastavi pisati na kraj
Do sada smo samo pisali u datoteku. Čitanje je jednostavno drugi način operacije funkcije open. Čitanje je zapravo zadani (eng. default) način rada ove funkcije, ali u ovom poglavlju smo prvo stvorili novu datoteku kako bi imali što čitati. Također, parametar "r" zapravo ne treba navoditi jer se podrazumijeva, ali njegovim navođenjem se mod rada jasnije vidi.
Pogledajmo kako se petlja for može koristiti u kontekstu čitanja teksta iz datoteke:
Drugim riječima, po otvorenoj datoteci se može iterirati po recima teksta. Na ovaj način možemo raditi s datotekama bilo koje veličine pa čak i onima koje nam ne stanu u memoriju jer u svakom trenutku imamo samo jedan redak u memoriji, a ne cijeli tekstualni sadržaj neke datoteke.
withŠto će se dogoditi s datotekom ako slučajno ne pozovemo naredbu close? Postoji šansa da se u datoteku nije zapisao sav tekst i da ona u operacijskom sustavu ostane “rezervirana za pristup”. Problem s do sada prikazanim načinom zatvaranja datoteke nije samo u tome da možemo zaboraviti provesti naredbu close, već se može dogoditi da se ona ne provede radi ranije greške. Pogledajmo primjer:
Kako riješiti da se naredba close uvijek izvrši, bez obzira na potencijalne ranije greške u kôdu? Iz onoga što do sad znamo, mogli bismo probati s naredbom try i ukoliko iskoristimo i komponentu finally u tome bi i uspjeli1. Ipak, ovakvo rješenje se smatra nezgrapnim i nije namijenjeno korištenje naredbe try. Radi ovakvih i sličnih slučajeva se u noviji Python dodala naredba with koja je postala idiom upravo za otvaranje i zatvaranje datoteka kao i slične situacije.
Radi elegantnosti izvedbe i vezanu sigurnost, preporuča se koristiti naredbu with. Prikazani način pristupa tekstualnim datotekama je stoga idiom u novijem Pythonu, ali ne možemo u potpunosti shvatiti kako funkcionira bez razumijevanja koncepata “otvaranja” i “zatvaranja” datoteka. Također, postoje slučajevi u kojima je korištenje naredbe with nezgrapno. U tim slučajevima možemo nastaviti koristiti metodu close.
Za vježbu razmislite kako bismo naredbom try mogli garantirati izvršavanje pozivanje metode close čak i u slučaju ranije pogreške ↩